Poruka, 25. veljače 2006.
“Draga djeco!
U ovom milosnom korizmenom vremenu pozivam vas da otvorite svoja srca darovima koje vam Bog želi dati. Ne budite zatvoreni nego molitvom i odricanjem recite Da Bogu i On će vam dati u izobilju. Kao što se u proljeće zemlja otvara sjemenu i urodi stostruko tako će vam i Otac vaš nebeski dati u izobilju. Ja sam s vama i ljubim vas, dječice, nježnom ljubavlju.
Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
Draga braćo i sestre, cijenjena moja molitvena obitelji!
Ova riječ i poruka je baš za nas i ovo korizmeno vrijeme. Gospa kao i Crkva naziva vrijeme korizme milosnim vremenom. Nije to samo zbog korizme, već i zbog njezine prisutnosti koja je milost za sve nas.
O vremenu milosti često govori Biblija, Isus u svojim propovijedima i poukama, te Crkva u svojim dokumentima, kroz svoj navještaj, te napokon kroz život svojih svetaca. To vrijeme je uvijek nadahnjivalo kršćane da intenzivnije odgovore na svoj kršćanski poziv. Ta vremena gledano kalendarski su u Crkvenoj godini: vrijeme Došašća, vrijeme korizme, pred Duhovsko vrijeme. To su vremena intenzivnije molitve, žrtve, postova, milostinje i djela milosrđa. Napose intenzivnijeg sakramentalnog života.
Danas smo s pepelnicom i prahom na čelu započeli korizmu. Dolazak iz praha i povratak u prah je biblijska granica svakom čovjeku. Između ta dva vremena čovjek je pozvan dati plodove. Ugraditi svoj život u neprolaznu i vječnu ljubav. Najveći od svih stvorenja, najgrešniji od svih bića je čovjek. Upravo on ima šansu i poziv kao slika Božja biti i činiti besmrtna djela. To je Krist kao Bogočovjek i pokazao svojim primjerom kako treba proći ovim svijetom i vremenom i činiti samo dobro! Unatoč krhkosti čovjek je pozvan da bude jak. Unatoč grešnosti pozvan je da bude svet. Unatoč prolaznosti pozvan je da bude besmrtan.
Isplati se zagledati u Isusa i Crkvu i odlučiti se na dobro, na sveto, na milosno djelo.
Moramo otvoriti svoja srca tim velikim božjim darovima, milostima, kako reče Kraljica Mira. Svi ti darovi ne vise ovdje ili ondje. Ne plutaju kao nekakve izgubljene ili odbačene stvari, već ih Bog daruje onima koji se otvore. Bog ih želi meni darovati, jer sam bez njih bijedan i nesretan. Zamisli čovjeka bez mira, bez radosti, bez vjere i nade, bez ljubavi i dobrote. Zastrašuje nas lik tako srušenog čovjeka. Bog ga takvog ne želi.
„Ne budite zatvoreni nego molitvom i odricanjem recite Da Bogu i On će vam dati u izobilju.“ Majka nas zove da se otvorimo darovima koje nam Bog kao milosrdni Otac želi dati. Biti zatvoren je najveća nesreća koja se može dogoditi čovjeku. Izgubiti pouzdanje u Boga i njegovu dobrotu, je najveće naše poniženje. Najveća udaljenost od Boga nije grijeh, već očaj i nepouzdanje, nepovjerenje u njegovu dobrotu. Najveće siromaštvo nije ne znati, već izgubiti dar vjere i ljubavi.
Molitva i odricanje, post i žrtva su milosni darovi koje u nama taj stari čovjek prihvaća da svuče odjeću prokletstva i svake nesreće, te dobije kao rasipni sin novu odjeću sina Božjega.
Kako je velika korizma koja je uspjela u nam probuditi pokornička djela s ljubavlju. Ona ozdravljaju našu grešnu narav i pobjeđuju je, otvarajući u nama vrata nade. Probuđujući u nama novi život.
„Kao što se u proljeće zemlja otvara sjemenu i urodi stostruko tako će vam i Otac vaš nebeski dati u izobilju.“ Prelijepa slika iz svagdanjeg života. Usporedba sa zemljom, vrtom i sjemenom. Proljeće je. Ovih dana smo svi u svojim vrtovima i na svojim poljima. Treba ih otvoriti oranjem. Prevrnuti njihovo lice. Očistiti ih od korova. Nahraniti ih.
I napokon dolazi do sadnje sjemena. Jedno zrno graha dat će stabljiku i desetke mahuna s novim plodovima. Jedno zrno kukuruza će dati stabljiku i nove klipove s toliko novih zrnja i tako redom. Tako će i Otac naš nebeski položiti svoje darove i milosti u srca pripremljena, u srca nahranjena molitvom, orošena božjom Riječju, kultivirana žrtvama i pokorom. Gospa govori o izobilju. U ovom vremenu neishranjenih obitelji, u ovom vremenu zatrovanih vrednota slobode, zabave, užitaka, moralnih kriza i ruševina stojimo pred izazovom. Treba nahraniti sve.
Dati i ponuditi svima, a napose onima koji su uvjereni da ne postoji na putu obraćenja i vjere nikakav mir, nikakva radost, nikakav uspjeh, nikakvo prijateljstvo. Plodovima možemo nahraniti gladne. Čistom vodom milosti napojiti žedne.
Dragi moji! Ponovno smo pozvani na post, molitvu, odricanje i djela milosrđa i ljubavi. Učinimo to s novim zanosom u ovo svetom vremenu, jer drugog puta nema. Kao što plodovi zemlje ne dolaze preko raznih teorija i pomagala, već kroz zemlju i sjeme. Tako i milost kroz Crkvu koja moli, koja posti, koja živi svetost. Budite ponosni i zahvalni što još jednom vidimo kako na nas računa Kraljica Mira. Još jednom smo čuli da smo joj potrebni i važni za obnovu i obraćenje svijeta i Crkve.
Ovaj mjesec ćemo moliti na slijedeće nakane.
Za sve kršćanske obitelji da ove korizme obnove obiteljsku molitvu, post i čitanje Sv. Pisma, te se sve aktivno uključe u korizmene pobožnosti , a napose put križa.
Za sve bolesnike da svoju bolest prikažu Gospodinu i danomice dadnu svoj doprinos obraćenju mladih.
Da ova korizma - vrijeme milosti bude proljeće Crkve u svim narodima. Napose molimo za sve hodočasnike koji su pohodili Međugorje ili će hodočastiti u ovoj dvadeset i petoj jubilarnoj godini Kraljici Mira da nađu potrebne milosti, a napose milost obraćenja.
Draga braćo i sestre, toliko toga bih želio prenijeti u vaša srca u ovom svetom vremenu. Odlučio sam postove, molitve i sve žrtve prikazati Gospodinu za svakoga od vas, a napose za sve vas koji ste bolesni i nemoćni, kroz svoje trpljenje postali još sličniji raspetom Kristu! Budite oduševljeni, jer nema žrtve koja ne nosi plod. Nema molitve koja nije uslišana, nema pobožnosti koja nas ne može osnažiti.
Budite u svemu uzor drugima!
Srdačno vas pozdravlja i očekuje na ovogodišnjem saboru
vaš fra Jozo
03.03.2006., Široki Brijeg
No comments:
Post a Comment